Povodom šesnaeste obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana općinsko izaslanstvo položilo je cvijeće i zapalilo svijeću ispred spomenika u Lovreću.
U proteklom desetljeću i najveći Tuđmanovi oponenti nakon njegove smrti pa tako ni danas ne mogu mu osporiti, niti se to usuđuju, zasluge za uspostavu, obranu i oslobođenje hrvatske države.
Međutim, kroz proces detuđmanizacije provodili su i provode politiku povratka na stanje koje je prethodilo Tuđmanovim pobjedama na demokratskim izborima te obrani i oslobođenju Hrvatske.
Kroz politiku detuđmanizacije zapravo pokušavaju opet nametnuti politiku dekroatizacije Hrvatske jer se još uvijek ne mogu pomiriti s činjenicom da se Hrvatska pod Tuđmanovim vodstvom trajno i nepovratno oslobodila okova potlačenosti i dugogodišnje dekroatizirane prošlosti te da je postala ravnopravna članica europske obitelji država i naroda, dio srednjoeuropskog kulturološkog kruga kojemu je pripadala najveći dio svoje povijesti.
Zato svi pokušaji da nas se kulturološki i politički stalno vraća tamo gdje smo bili do 90.-te neće proći iz jednostavnog razloga što je ostvarenje Tuđmanovih vizija postalo trajni temelj političke svijesti hrvatskog naroda.
Od Tuđmana moramo učiti i stalno mu se vraćati, jer je Tuđman kao nitko prije njega znao u datim okolnostima pronalaziti najbolja rješenja rukovodeći se prvenstveno interesima hrvatskog naroda i hrvatske države.
Znao je jasno postaviti zadaće, uspostaviti zajedništvo i besprijekorno trasirati put za postizanje zadanih ciljeva.
Tuđman nije naricao nad zlom sudbinom hrvatskog naroda i neprihvatljivosti politike drugih, nego je u tim i takvim okolnostima definirao jasnu vlastitu politiku u interesu svoga naroda.
Znao je da nema uspješne politike koja se ne bazira na vjeri u vlastiti narod, njegovu političku svijest i zrelost te da isto tako ne može biti uspješna ona politika koja nema potrebna znanja, razboritosti i odlučnosti i koja ne bude znala zadobivati prijatelje i saveznike u realnim okolnostima.
Težak je i trnovit put bio za ostvarenje višestoljetnog sna hrvatskog naroda da ima svoju nacionalnu državu i da bude svoj na svome.
Mnogi su na tom putu položili svoje živote, a posebice u našoj nedavnoj prošlosti u krvavom obrambenom i osloboditeljskom ratu od velikosrpske agresije.
Danas oni koji ne znaju što je žrtva, ideološki nasljednici onih koji nisu mogli smisliti ni ideju o hrvatskoj državi državu, postali su,nažalost, gospodari naše sadašnjosti.
