Župa Lovreć-Opanci
Zemljopisna obilježja:
Župa Lovreć-Opanci nalazi se u Općini Lovreć, na zapadnom djelu Imotske krajine i spada pod Imotski dekanat. Župa je duga 11 km, a široka 7 km. Graniči sa župama: Lokvičići, Medov dolac-Grabovac, Žeževica, Cista provo i Studenci. Nadmorska se visina kreće od 460-700 m. Župa se nalazi na sjecištu puteva, pa je lako doći do Imotskog ( 25 km ), Makarske i Sinja ( 41 km ) i Splita ( 65 km ). Do Dubaca, zračnom linijom, župa je udaljena samo 15 km.
Povijest župe:
Župa Lovreć-Opanci, u sadašnjim granicama je od 1734. g. Dolaskom Mlečana župa se podijelila na dva dijela: Opanci su pripali Omišu, a Lovreć Imotskom. Iako se prije župa zvala Opanci, mletačkom podjelom, sve se više koristi naziv Lovreć, što je i službeni naziv pošte. Posebno, poslije gradnje nove župske crkve i kuće, škole, zdravstvene stanice … prevladava naziv Lovreć-Lovrećani, što je pojam za cijelu župu koja se službeno zove: Župa sv. Duha, Lovreć-Opanci. Povijest srednjovjekovne župe jako je zanimljiva. Pod imenom Opanci, ona je obuhvaćala sela: Opanke, Lovreć, Studence i Svibić. Župnik je stolovao u Studencima.
Fratri iz Prološkog blata posluživali su župu Opanke. Kad su se fratri povukli s prološkog otočića pred Turcima, povukao se i opanački župnik i velik dio naroda. Ostalo je u župi, prema svjedočanstvu fra Stjepana Vrljića, vrlo malo svijeta.: u Opancima 20 obitelji; Studencima 6 obitelji; Svibiću 4 obitelji. Poslje povlačenja župnika Fra Augustina Mrnjavca i brzog izgona Turaka iz Imotske krajine, makarski biskup Stjepan Blašković postavlja 1718. g. za župnika fra Filipa Rupčića. Isti biskup, posjetio je 1733. g. Imotsku krajinu i župu Opanke. Biskup je tom zgodom osnovao novu župu, odijelio Studence od matice i za župnika postavio popa. Narod je protestirao pa je došlo do kompromisa. Studenci su ostali odjeljeni, a narod je dobio ponovo župnika fratra. Novoimenovani župnik nastanio se u Opancima, gdje je boravio sve do 1981. g. Tada je sagrađena nova župska kuća, pa se 13. siječnja 1982.g. župnik nastanio u Lovreću, gdje boravi i danas u novosagrađenoj župskoj kući.
Kroz povijest u župi je bilo još nekih nemira i trzavica, posebno kad je već spomenuti makarski nadbiskup Stjepan Blašković htio osnovati novu župu Mrnjavci ( 1747. g. ). Narod i župnik su bili protiv, jer uz sve obitelji, ljude koji su živjeli na stajama i radnike sa strane, bilo je malo naroda da bi se formirala nova župa. Uza sve to biskup je bio uporan pa je osnovao novu župu i postavio za župnika don Marka Brnasa iz Zagvozda. Narod se pobunio i požalio Senatu u Veneciji koji im je udovoljio. Mrnjavci nisu postali nova župa nego su ostali dalje u sklopu župe Lovreć-Opanci, a za župnika je postavljen fratar.
U novijoj povijesti osnovana je nova općina Šestanovac ( 1921. g. ). Zvala se Krajiška općina kojoj su pripadali i Opanci sve do iza 2. svjetskoj rata.
1952.-1962. g. osnovana je općina u Lovreću, a pripala su joj sela zapadnog dijela Imotske krajine. Tada su se i Opanci uključili u tu općinu i ujedinili u župu Lovreć-Opanci. U doba razdiobe župe bila su dva glavara: opanački i lovrećki, a između dva svjetska rata u župi su postojala u župi su postojala čak tri glavarluka: Dubrava, Centar i Kamenjak.
Župske matice i arhiv
Župske matice sačuvane su od 1786.g. U Župskom uredu nalaze se Matice krštenih od 1825.g. do 1827.g., i od 1858.g. do 1875.g. Sve je ostalo u povijesnim arhivima Zadra i Splita. Nove crkvene matice od 1949.g. čuvaju se u Župskom uredu. Arhiv je sačuvan od 1897.g. Sve je drugo propalo u 2. svjetskom ratu.
Plemena u župi
Plemena su u župi mnogobrojna. O njima je opširno pisao fra Vjeko Vrčić u knjizi: “Prezimena Imotske krajine”, Imotski 1990.
Mnoga plemena-prezimena više ne postoje a nestalo je i onih koji su zapisani u Zemljišniku ( 1725.g. ). Danas ( 2002.g. ) u župi postoji 40-ak prezimena. Neka su mnogobrojna, ali većina ih je pred nestankom jer su mnogi odselili, pa su po kućama ostali starci i starice.
Župnici
Župnici zaslužuju posebnu pažnju. U vremenu od prvog fra Ivana Krainovića do sadašnjeg fra Dinka Bošnjaka promijenila su se 44 župnika i 12 pomoćnika. Svaki je župnik dao svoj pečat, a posebno fra Jozo Šimić, graditelj veličanstvene župske crkve i fra Anđelko Šimić.
Narod se posebno sjeća župnika, mještanina fra Frane Petričevića ( 1945.-1949.) koji je u danima progona i straha radio ne dobro župe. Bio je neumoran iako često gladan , umoran,neispavan… Narod ga je zvao “Sveta duša”, a pokopan je u lovrećkom groblju u franjevačkoj grobnici.
Domaći svećenici, redovnici i časne sestre
Župa Lovreć-Opanci, a prije Opanci, kroz svoju povijest dala je puno vrijednih svećenika, redovnika i redovnica. 40 domaćih svećenika ( 7 biskupijskih i 33 franjevca ) svojim radom i perom proslavili su ovo mjesto. Među njima je bilo nekoliko uglednih profesora, gvardijana, provincijala i pastoralnih radnika.Ovdje posebno treba spomenuti barskog nadbiskupa fra Šimuna Milinovića, koji je umro u Baru 24. ožujka 1910.g. i tamo pokopan.
Između nekokiko vrijednih časnih sestara posebno mjesto zauzima Anka Petričević ( S. Marija od Presvetog srca ), klarisa, koja živi i djeluje u Splitu.