22. srpnja 1943. – 22. srpnja 2020.
Sjećanje na 77. obljetnicu strašnog zločina na Lovreću
Još u svom srcu vapaj smrtni slušam,
Žrtava naših, ubijenih mahom
I zbog njih ljutu bol u duši kušam,
Iako Dišem Mirom, Al’ Ne Strahom.
Dvadesetčetri sred ognjenog plama
Gorjeli njih je, kao baklje svete,
A za spas sviju, ispred Božjeg hrama,
Na njih se sruči uloga sile klete.
Smrt ih ne satre…, duk se k Bogu vinu
S njima i drugih što ih zakla kama
Osamnaest bješe – i od njih sjaj sinu,
Iako kosti skriva im jama.
O, žrtve ove, milostivi Bože,
Ovjenčaj krunom mučenika svojih,
Tko tajne Tvoje dokučit može,
I plan milosni svih puteva Tvojih.
Zbog muke njine daj ovome kraju,
Blagoslov sveti – hranu svoga Kruha,
Da i mi s njima dođemo svome Raju,
Živeć životom besmrtnog Duha.
I oni žive … i d u h njihov bdije
Nad ovim stjenjem… Pjev se njihov glasi…
Pred Tvojim vječnim Prijestoljem on sije,
Ž r t v a im mnoge naraštaje spasi.
S. Marija od Presvetog Srca
Anka Petričević
U znak sjećanja
Općina Lovreć
