U spomen fra. Mariju Jurišiću, negdašnjem lovrećko – opanačkom župniku
„Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih poput mjedi što ječi ili cimbala što zveči … i kad bih imao svu vjeru da bih i gore mogao premještati, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!” (1 Kor 13, 1-13)
Fra Mario Jurišić u našu lovrećko – opanačku župu stigao je u ljetu Gospodnjem 2000.
Bio je otac, brat, prijatelj … s glasom koji je tresao brda, sa srcem punim pjesme i ljubavi za svakoga.
Nema riječi koje mogu izraziti snagu njegove dobrote i ljubavi koju je pružao svakom čovjeku, posebno napuštenima, starima, bolesnima, onima najpotrebitijima.
U šest godina provedenih u ovoj župi živio je svoje zvanje poput Franje Asiškoga, a svojom veselom naravi i pjesmom bio je melem mnogima, napose onima kojima je život pripravio težak križ života.
Siromaštvo i napuštenost ljudi strašno su ga boljeli.
Usto, fra Mario je na svojim leđima, uz križni apostolat, ustrajno nosio, kao i drugi iz njegova roda, veliko breme ljubavi za knjigu i pisanje.
U njegovoj književnoj kolajni više je od 60 knjiga, a jedna od njih pijetet je lovrećko – opanačkim žrtvama u Drugome velikom ratu (22. srpnja 1943.).
Njegove ukoričene riječi, uvijek bliže Bogu, molitvi i radosti života, uvjeravaju nas i diraju jer ih je pisao po zakonima vjere i nade u uskrsnuće, napisao ih iz srca i duše.
U njima prepoznajemo svoga bližnjega, subrata.
Uistinu, fra Mario je svojim životom i radom svjedočio kako je moguće služiti dobroti i Svevišnjemu.
Poput blaženika i svetaca o kojima je pisao, širio je Kristov nauk, stavljajući ljubav na prvo mjesto.
Pogotovu ljubav prema Stvoritelju i Domovini!
U ovim teškim vremenima svoje molitve upućivao je Kristu za mir, vjeru i nadu za bolje sutra cijelog čovječanstva.
Za nezaborav neka ostane zadnja rečenica iz uskrsne poruke u lovrećko – opanačkom Glasniku (u travnju 2006.) upućena župljanima … pomisao na Isusovo uskrsnuće, a jednoga dana i naše, treba nas učiniti drugim ljudima, posebno ljudima vjere, nade, žrtve i života!“
Lovrećko – opanački puk neće to zaboraviti uz duboku zahvalu za sva misna slavlja, udijeljene svete sakramente, blagoslove, za brojna hodočašća, za dobrotu i ljubav koju nas je naučio davati i primati…
Počivao u miru Božjem.