Povijest svakog mjesta, naroda i pojedinca je jedinstvena i dana samo onoj vlastitosti o kojoj se govori. Ona objedinjuje mnoge lijepe i manje lijepe događaje, trenutke radosti i tuge, smijeha i plača, blagostanja i oskudice. Povijest nas uči životu i primjerima pokazuje kako nastaviti drugačije i bolje, rasvjetljuje uzroke i posljedice mnogih događaja. Ona je ta koja definira, omeđuje i daje identitet.
U studenačkoj povijesti, bremenitoj i surovoj, i tek ponekad raskošnoj i pitomoj, ne postoji dan sličan 4. srpnju 2020. Taj dan će ostati upisan zlatnim slovima u tvrde kamene stranice studenačke povijesti kao dan velike Božje milosti i veselja Studenčana! Neki će možda reći kako je bilo puno većih slavlja i svečanosti, barem onih oku vidljivih, no u duhovnom pogledu uz bok mu mogu stati samo ređenja i mladomisnička slavlja studenačkih svećenika.
Toga dana su trojica Studenčana, dala slavu i hvalu Bogu te rekla Mu: “Evo me!” Svu trojicu ovaj dan veže neraskidivim nitima. Radi li se tek o pukoj slučajnosti ili je na djelu Božja providnost? Doista, slučajnost bi mogla biti potpis kojim se Bog služi kada želi ostati anoniman.(A. France). Naša vjera će dati pravi odgovor.
4. srpnja don Mirko Šakić, porijeklom, srcem i dušom Studenčanin, slavio je svečanu mladu misu u matičnoj župi Gospe od Siti u Strožancu.
Fra Mate Šakić (Miljkov) je nakon godine kušnje i učenja o franjevaštvu i Provinciji Presvetog Otkupitelja dovršio novicijat i položio jednogodišnje redovničke zavjete.
Konačno, toga dana fra Marko Udovičić je nastavio fra Matinim putem, obukao franjevački habit i ušao u novicijat u kojem će godinu dana u duhu franjevaštva i redovništva promišljati o svom pozivu.
Radost, ushit, čast, ponos, sreća, zahvalnost i blagoslov je to za njih trojicu, njihove obitelji, braću svećenike i redovnike i sve Studenčane!
Psalmist kliče: „Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar!“ Doista, budimo zahvalni!
Čime smo zaslužili ovoliki Božji dar? Uslišnim molitvama naših starih ili silnoj žrtvi studenačkih očeva i majki? Možda Ilijinu i Rokovu zagovoru pred Bogom? Brizi oko očuvanja žive vjere u našem mjestu?
Hvala Ti, što god bilo! Bože, hvala Ti!
Čuješ naše molitve glas! Nisi nas ostavio jer daješ pastire stadu svome!
Kako riječima uopće izraziti i obuhvatiti sve lijepo što se dogodilo toga dana?
Otočić Visovac, oaza mira i spokoja, mjesto nesvakidašnje ljepote i biser franjevačke duhovnosti toga 4. srpnja 2020. je prihvatio uzvanike, među njima brojne Studenčane, koji su došli posvjedočiti oblačenju i zavjetovanju dvojice svojih sumještana, fra Mate i fra Marka. Unatoč sveprisutnoj epidemiji i oprezu koji vlada u svakom kutku Zemlje, dojam je kako je toga jutra Visovac bio najsigurnije mjesto na kojem se može biti, s nasmiješenim licima svećenika i vjernika koji su radosno iščekivali misno slavlje. A prije početka misnog slavlja izvršen je obred oblačenja u kojem su postulanti, budući novaci, obukli redovničko odijelo – habit, u čemu su im pomogli franjevci/svećenici koje su postulanti sami odabrali.
Prvi put u visovačkoj povijesti euharistijsko slavlje te oblačanje i zavjetovanje su se slavili na otvorenom, u ambijentu koji na trenutke podsjećao na raj. Odsjaj Sunca na valovima Krke zamijenio je svijeće, a visoki i kršni jablani nadvili su se nad okupljenima poput kakvog svoda najljepše katedrale. Topao povjetarac, ispunjavao je prirodno stvoreni sakralni prostor i snažno podsjećao na onaj starozavjetni šapat laganog i blagog lahora pred kojim je Ilija zakrio lice i izišao iz spilje. Spilje koja je simbol otuđenosti i bijega čovjeka od ljudi i od Boga. U tom trenutku prolomila se zrakom ulazna pjesma: „Gospodine, evo dolazim vršiti volju tvoju“. Bilo je to duboko duhovno iskustvo.
Svečanom misnom slavlju prisustvovalo je dvadesetak svećenika, a predvodio ga je provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše.
„Dan oblačenja i zavjetovanja osobito je radostan dan za našu Provinciju jer svjedočimo da i danas ima mladih ljudi koji žele izbliže nasljedovati Krista po primjeru svetog oca Franje Asiškog. U sadašnjosti možemo nešto planirati, ali o bliskoj, a kamoli dalekoj budućnosti, ne možemo govoriti. Budućnost Provincije počiva upravo na ovoj braći koja su danas obukla franjevački habit i onoj braći koja su položila prve redovničke zavjete ovdje na Gospinu otočiću Visovcu.
Visovac, a na svoj način i naša Provincija, bili su u središtu pozornosti kada je kroz tri mjeseca bila otvorena izložba u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu koja je prikazala kakav su i koliki trag na ovim prostorima ostavili sljedbenici svetog Franje, počevši od 1445. godine. Njihov trag vidljiv je na odgojnom i prosvjetnom, duhovnom i obrazovnom planu. Ostavili su svjedočanstvo svoga redovničkog i svećeničkog života i trag svoga kršćanskog i hrvatskog identiteta.
Provincija živi u novim naraštajima. Naša mlada braća na tom su putu. Oni su spremni danas, zajedno sa svim članovima Provincije, ostavljati svoje tragove, tragove vjere, svjedočanstvo života po Kristovu primjeru, a kao članovi našega provincijskog bratstva.
Jeremiji koji je sve činio da Bogu „dokaže“ da nije ni spreman ni sposoban poći tamo kamo ga Bog šalje. Ali Jeremija prihvaća jer ga je Bog na to spremio dok još nije bio ni rođen. Bog ga ohrabruje da prihvati poziv jer će On uvijek biti s njim i jer će Jeremija iz svojih usta prenositi Božju riječ.
Na tom tragu Isusov je poziv učenicima koji su bili „izmučeni i shrvani kao ovce bez pastira“: „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju“.
Ne postoji nijedno zanimanje, zvanje, poziv bez žrtve i odricanja. Jedino je važno koliko svoj život „trošimo“ na ispravne vrijednosti i koliko smo u to uvjereni, usprkos protivnim vjetrovima.“ -rekao je fra Marko u svojoj propovijedi.
Na kraju je provincijal pozvao svu braću i sve okupljene da mlađoj braći budu primjer, potpora i ohrabrenje.
Nakon homilije uslijedio je obred zavjetovanja dosadašnjih novaka. Prve zavjete na godinu dana u ruke o. Provincijala položila su trojica dotadašnjih novaka, među kojima je bio i naš fra Mate, te primila Pravilo i Konstitucije reda Manje braće.
Slavlje se preselilo na drugu stranu otoka gdje se uz okrjepu čestitalo mladim fratrima, fotografiralo za trajnu uspomenu na današnji dan i razmjenjivalo utiske sa misnog slavlja.
Fra Marku smo zaželjeli mir i dobro i preporučili se u njegove molitve.
Za još fotografija klikni OVDJE.
Valjalo je krenuti dalje, put Splita, Strožanca. U 18.00h don Mirko je započeo slavlje Mlade mise. Pred svojom braćom svećenicima, obitelji, sumještanima, zemljacima i prijateljima slavio je euharistiju, središte i vrhunac kršćanskog života.
„Današnje ređenje nalikuje na ređenja u podzemnim Crkvama. Koronavirus nas je prisilio na ograničen broj ljudi i na skučeni prostor, ali vjerujem da su srca naših ređenika otvoreno i cjelovito predana Gospodinu“, rekao je nadbiskup Barišić uvodeći u misno slavlje, uputivši pozdrave provincijalu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marku Mrši, generalnom vikaru Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslavu Vidoviću, pastoralnom vikaru Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljku Anti Ančiću, odgojiteljima ređenika, nazočnim svećenicima i bogoslovima, redovnicima, obiteljima ređenika te svim vjernicima koji su ređenje pratili preko YouTube kanala Splitsko-makarske nadbiskupije. (Čitavu snimku vidi OVDJE).
Govoreći u prigodnoj homiliji o dostojnosti kandidata za prezbiterat, mons. Barišić je istaknuo „da ljudsko mišljenje o tome nije dovoljno jer mi ne poznajemo srca kandidata u potpunosti“. „Kroz današnje evanđelje Gospodin govori da ne može biti Njegov učenik onaj tko više voli oca ili majku od Njega te nas podučava da je dostojan onaj tko prihvaća svoj križ i ide za Njim. Mi trebamo ljubiti svoje roditelje, ali Gospodin treba biti na prvom mjestu jer je On punina ljubavi“, nastavio je, dodavši „da nas Gospodin poznaje te zna kako svojim snagama ne možemo postati dostojni“. „Koliko god molili, postili ili živjeli asketskim načinom života, bez Božje milosti i pomoći nismo sposobni za primanje Njegova dara, nismo ga dostojni“, ustvrdio je Nadbiskup.
Pojasnio je i „da Gospodin intervenira u naš život od krštenja po kojem postajemo dionici Njegove muke, smrti i uskrsnuća“, kazavši: „Od samoga krštenja nas prati Njegova riječ iz koje izvire naša dostojnost. Gospodin nas posinjuje i čini djecom Božjom, što je očitovanje Njegove ljubavi te znak našega dostojanstva. Potrebno je dopustiti Njegovoj ljubavi da nas zahvati jer nismo gospodari svoga života. Darovani smo ovom svijetu i jedino ako se predamo Njemu, postajemo po Njegovom križu sposobni za život“.
„Draga mladosti, Gospodin vas želi učiniti znakom svoje ljubavi u ovome svijetu. Kako biste to postali, trebate se otvoriti Njegovoj riječi. Ako se povežete s njom, ona će postati vaša hrana, svjetlo i snaga. Vjerujući Riječi postajete sposobni za izgradnju Crkve i društva. Ovaj svijet vas treba jer treba Boga. On je onaj koji nadilazi sva bogatstva i bez kojega ostajemo siromašni. Vi ste Njegovi svjedoci, svjedoci najvećeg bogatstva kojeg čovjek može imati. Zbog toga vam želim da grijehu kažete ‘zbogom’ kako biste bili ‘s Bogom’ te tako postali blagoslov sredinama u kojima budete djelovali. Neka vam u tome pomogne zagovor Blažene Djevice Marije, majke svih svećenika“, zaključio je.
Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja, polaganje ruku i posvetna molitva, kojeg je tumačio vicerektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Ivan Urlić. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnici su se pridružili Nadbiskupu za stolom Gospodnjim. Nakon popričesne molitve, okupljenima se obratio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše. Zahvalio je nadbiskupu Barišiću što je predvodio misno slavlje u kojem je za svećenike zaredio četiri redovnička kandidata. Obraćajući se mladomisnicima, rekao je: „Isus je rekao jednu vrlo znakovitu rečenicu: ‘Tko ustraje do konca taj će se spasiti’. Siguran sam da ste je tijekom teološkog studija iz predmeta Sveto Pismo detaljno studirali i dobro upamtili, shvatili i prihvatili. Neka vam ona bude svakodnevno životno opredjeljenje. Ustrajte, braćo, na započetom putu, ostvarite svoju osobnu sreću, zadovoljstvo i mir kroz življenje svećeničkog i redovničkog zvanja koje ste odabrali. Budite podrška i svjedočanstvo drugima i na sličan način će vam, siguran sam, biti uzvraćeno. Biti revan, biti dobar, biti ustrajan u dobru, ne može biti nezamijećeno i sakriveno“.
Misno slavlje, koje je pjesmom uveličao župni mješoviti zbor pod ravnanjem maestra fra Stipice Grgata, završeno je himnom „Tebe, Boga hvalimo“.
Što da uzvratimo Gospodinu za sve što nam je učinio?
Usrdno molimo za fra Matu, fra Marka i don Mirka, da ustraju u svom pozivu i budu neustašivi primjeri žive vjere u Boga! Neka ostave svoje tragove i obilježe svoje doba kao svećenici i redovnici ponikli iz Studenačkog kamena!
Izvor: studenci.hr
FOTO/VIDEO: Zvonko Babić, Ljudevit Cikojević; Mario Cikojević; franjevci-split.hr; smn.hr, FB stranica Župe Gospe u Siti Strožanac
