Župa

Župa Lovreć-Opanci

Zemljopisna obilježja:

Župa Lovreć-Opanci nalazi se u Općini Lovreć, na zapadnom djelu Imotske krajine i spada pod Imotski dekanat. Župa je duga 11 km, a široka 7 km. Graniči sa župama: Lokvičići, Medov dolac-Grabovac, Žeževica, Cista provo i Studenci. Nadmorska se visina kreće od 460-700 m. Župa se nalazi na sjecištu puteva, pa je lako doći do Imotskog ( 25 km ), Makarske i Sinja ( 41 km ) i Splita ( 65 km ). Do Dubaca, zračnom linijom, župa je udaljena samo 15 km.

Povijest župe:
Župa Lovreć-Opanci, u sadašnjim granicama je od 1734. g. Dolaskom Mlečana župa se podijelila na dva dijela: Opanci su pripali Omišu, a Lovreć Imotskom. Iako se prije župa zvala Opanci, mletačkom podjelom, sve se više koristi naziv Lovreć, što je i službeni naziv pošte. Posebno, poslije gradnje nove župske crkve i kuće, škole, zdravstvene stanice … prevladava naziv Lovreć-Lovrećani, što je pojam za cijelu župu koja se službeno zove: Župa sv. Duha, Lovreć-Opanci. Povijest srednjovjekovne župe jako je zanimljiva. Pod imenom Opanci, ona je obuhvaćala sela: Opanke, Lovreć, Studence i Svibić. Župnik je stolovao u Studencima.
Fratri iz Prološkog blata posluživali su župu Opanke. Kad su se fratri povukli s prološkog otočića pred Turcima, povukao se i opanački župnik i velik dio naroda. Ostalo je u župi, prema svjedočanstvu fra Stjepana Vrljića, vrlo malo svijeta.: u Opancima 20 obitelji; Studencima 6 obitelji; Svibiću 4 obitelji. Poslje povlačenja župnika Fra Augustina Mrnjavca i brzog izgona Turaka iz Imotske krajine, makarski biskup Stjepan Blašković postavlja 1718. g. za župnika fra Filipa Rupčića. Isti biskup, posjetio je 1733. g. Imotsku krajinu i župu Opanke. Biskup je tom zgodom osnovao novu župu, odijelio Studence od matice i za župnika postavio popa. Narod je protestirao pa je došlo do kompromisa. Studenci su ostali odjeljeni, a narod je dobio ponovo župnika fratra. Novoimenovani župnik nastanio se u Opancima, gdje je boravio sve do 1981. g. Tada je sagrađena nova župska kuća, pa se 13. siječnja 1982.g. župnik nastanio u Lovreću, gdje boravi i danas u novosagrađenoj župskoj kući.
Kroz povijest u župi je bilo još nekih nemira i trzavica, posebno kad je već spomenuti makarski nadbiskup Stjepan Blašković htio osnovati novu župu Mrnjavci ( 1747. g. ). Narod i župnik su bili protiv, jer uz sve obitelji, ljude koji su živjeli na stajama i radnike sa strane, bilo je malo naroda da bi se formirala nova župa. Uza sve to biskup je bio uporan pa je osnovao novu župu i postavio za župnika don Marka Brnasa iz Zagvozda. Narod se pobunio i požalio Senatu u Veneciji koji im je udovoljio. Mrnjavci nisu postali nova župa nego su ostali dalje u sklopu župe Lovreć-Opanci, a za župnika je postavljen fratar.
U novijoj povijesti osnovana je nova općina Šestanovac ( 1921. g. ). Zvala se Krajiška općina kojoj su pripadali i Opanci sve do iza 2. svjetskoj rata.
1952.-1962. g. osnovana je općina u Lovreću, a pripala su joj sela zapadnog dijela Imotske krajine. Tada su se i Opanci uključili u tu općinu i ujedinili u župu Lovreć-Opanci. U doba razdiobe župe bila su dva glavara: opanački i lovrećki, a između dva svjetska rata u župi su postojala u župi su postojala čak tri glavarluka: Dubrava, Centar i Kamenjak.

Župske matice i arhiv
Župske matice sačuvane su od 1786.g. U Župskom uredu nalaze se Matice krštenih od 1825.g. do 1827.g., i od 1858.g. do 1875.g. Sve je ostalo u povijesnim arhivima Zadra i Splita. Nove crkvene matice od 1949.g. čuvaju se u Župskom uredu. Arhiv je sačuvan od 1897.g. Sve je drugo propalo u 2. svjetskom ratu.

Plemena u župi
Plemena su u župi mnogobrojna. O njima je opširno pisao fra Vjeko Vrčić u knjizi: “Prezimena Imotske krajine”, Imotski 1990.
Mnoga plemena-prezimena više ne postoje a nestalo je i onih koji su zapisani u Zemljišniku ( 1725.g. ). Danas ( 2002.g. ) u župi postoji 40-ak prezimena. Neka su mnogobrojna, ali većina ih je pred nestankom jer su mnogi odselili, pa su po kućama ostali starci i starice.

Župnici
Župnici zaslužuju posebnu pažnju. U vremenu od prvog fra Ivana Krainovića do sadašnjeg fra Marija Jurišića promijenila su se 43 župnika i 12 pomoćnika. Svaki je župnik dao svoj pečat, a posebno fra Jozo Šimić, graditelj veličanstvene župske crkve i fra Anđelko Šimić.
Narod se posebno sjeća župnika, mještanina fra Frane Petričevića ( 1945.-1949.) koji je u danima progona i straha radio ne dobro župe. Bio je neumoran iako često gladan , umoran,neispavan… Narod ga je zvao “Sveta duša”, a pokopan je u lovrećkom groblju u franjevačkoj grobnici.

Domaći svećenici, redovnici i časne sestre
Župa Lovreć-Opanci, a prije Opanci, kroz svoju povijest dala je puno vrijednih svećenika, redovnika i redovnica. 40 domaćih svećenika ( 7 biskupijskih i 33 franjevca ) svojim radom i perom proslavili su ovo mjesto. Među njima je bilo nekoliko uglednih profesora, gvardijana, provincijala i pastoralnih radnika.Ovdje posebno treba spomenuti barskog nadbiskupa fra Šimuna Milinovića, koji je umro u Baru 24. ožujka 1910.g. i tamo pokopan.
Između nekokiko vrijednih časnih sestara posebno mjesto zauzima Anka Petričević ( S. Marija od Presvetog srca ), klarisa, koja živi i djeluje u Splitu.

Crkve,kapele,križevi,groblja….

STARA CRKVA
Iako je stara crkva sv. Duha na groblju iz 1755.g. , sigurno je na tom mjestu postojala neka starija crkva iz 15. ili 16. stoljeća ili neko drugo svetište gdje je se narod skupljao i molio. Ta crkva je posvećena 7. srpnja 1759. To se vidi i čitana na ploči ugrađenoj na pročelju:
“1759. BI POSVECHENA OVA CZARKVA
S. DUA OD P.G.D. STIPANA BLASCKOVICHA
BOD MAKARSKE NA 7. SARPAGNA.”

No, ta je crkva postala tijesna, jer je župa postajala sve brojnija. Dvadesetih godina ovog stoljeća broj vjernika se popeo skoro na 4000.

NOVA CRKVA
Župnik fra Jozo Šimić, iz Igrana, počinje graditi novu crkvu od kamena i izabire pravo mjesto s kojeg dominira ova “ljepotica” ne samo ovim mjestom, nego i cijelom Krajinom. Uz mnoge peripetije oko gradnje i dozvola, uz veliku angažiranost župnika, i uz pomoć i žrtvu lovrećkih vjernika, sagrađena je kamena crkva, jedna od većih u južnoj Hrvatskoj. Bilo je to 1937. godine. Crkva je obnovljena 1987.g. za župnikovanja fra Anđelka Šimića. U godinama nakon toga uređen je i prostor oko crkve.

CRKVA sv. ANTE
Crkva sv. Ante vrlo je omiljena među župljanima. Temeljni kamen za ovu crkvu postavljen je 4. rujna 1933.g. Blagoslov je crkve obavio splitsko-makarski biskup dr. Kvirin Klement Bonafačić, a prva misa je u njoj služena 15. studenog 1933.g. u prisustvu 8000 ljudi. Kasnije su na njenoj obnovi radili mnogi župnici pa je izvana i iznutra dobro uređena.

CRKVA sv. IVANA – Nikolići
Crkva sv. Ivana Krstitelja u Nikolićima počela se graditi još 1935.g. Gradnju je u političke svrhe pokušao iskoristiti seoski načelnik u Imotskom – Teferdić pokušavši pridobiti narod da glasa na izborima za Jeftića a ne Mačeka..
Poslije je i rat učinio svoje, pa se nije moglo nastaviti s radovima na crkvi.
Godine 1973. gradi se groblje, a prvi ukop je bio 1974.g. Mrtvačnica se pretvorila u kapelu, pa se tu održavao vjeronauk i slavila sv. misa.
Dogradnja crkve počela je 2. kolovoza 1979.g. i trajala je do 24. lipnja 1980.g. Narod je uz župnika svesrdno pomagao.
Crkva je 2001.g. izvana i iznutra uređena, a 2002.g. kupljeno je zvono od 150 kg.


GROBLJA
Uz crkve su obično i groblja. No pojedinačnih grobova nalazi se mnoštvo diljem župe. Dva su glavna groblja: ono oko stare crkve sv. Duha i ono oko crkve sv. Ivana u Nikolićima.
Glavno groblje ispod Gradine spada u ljepša seoska groblja, a ističe se lijepim i skupocijenim spomenicima.
Groblje kod sv. Ivana na “Jakovcu” ima 40-ak grobnica i krasne nadgrobne spomenike. Jedan dio Nikolića ima grobove na starom groblju, pa nisu pravili nove kod crkve sv. Ivana.

KAPELE – KRIŽEVI
U župi ima mnogo kapela: kapela Žalosne Gospe, kapela Gospe od Karmela, kapela Gospe Sinjske, kapela sv. Jure, kapela Kraljice mira…. Ima ih još nekoliko manjih oko obiteljskih kuća.
Križeva ima puno više, blizu 20-ak. Ističu se križevi : na Mrnjavcima, u Kuli ( Letaruša ), iznad Nosića, u Petričevim stajama, na raskrižju u Nikolićima, na Mramoru…
Posebno se ističe veliki križ na Gradini koji je podignut kao zavjet koji će čuvati ljude iz naše župe u Domovinskom ratu kao i u spomen poginulima u Prvom svjetskom ( 70 ) i u Drugom svjetskom ratu ( 289 ). Križ je blagoslovljen 6. kolovoza 1995., za župnika fra Dinke Bekavca. Osim ove Gradine župa ima mnoge manje gradine kao i mnoge povijesno-kulturne uzvisine, gomile, jame, špilje….