Zdravstvo

Kao i u mnogim djelatnostima i u zdravstvu jednog dijela Imotske krajine Lovreć je igrao veoma važnu ulogu. Osjećala se velika potreba da se na zapadnom dijelu Imotske općine osnuje jedna zdravstvena ustanova, gdje će ljudi moći lakše potražiti i dobiti zdravstvenu zaštitu. Naime prostor zapadnog dijela općine udaljen je od Imotskoga 20 – 40 km. Stoga se već pri kraju I. svjetskog rata u Lovreću djeluje zdravstvena služba ili liječnik povremeno dolazi iz Imotskoga.

Već 1919. raspisan je natječaj za liječnika u zdravstvenim stanicama Lovreć i Zagvozd. U to vrijeme povremeno su dolazili liječnici iz Imotskoga. Češće je dolazio dr. Ilija Abjanić, a manje dr. Mile Kuković. Kasnije su dolazili dr. Lujo Domljan i dr. Ivo Kandijaš. Dana 7. rujna 1922. ponovno je raspisan natječaj za mjesto općinskog liječnika u Lovreću, pa je god. 1922. došao u Lovreć dr. Josp Fabić i ostao ondje do 1927. kada je otpušten. Na njegovo mjesto došao je dr. Stjepan Ivanišević 15. svibnja 1927. i ostao u Lovreću do 31. prosinca 1930. Njega je zamijenio dr. Ivan Zovko i ostao do pretkraj 1931. Nakon odlaska dr. Zovka Lovreć ostaje bez liječnika. Tijekom tog vremena u Lovreć dolaze dva liječnika: dr. Josip Luetić iz Zagvozda i dr. Mate Beroš iz Šestanovca.

 

 

 

 

 

 

 

U Lovreću je od 1. lipnja 1939. do 1. listopada 1942. stanovao i radio dr. Josip Giaconi i uz njega jedan zubar. God. 1948.-49. u Lovreć je dolazio dr. Franceski. Tada je na Lovreću bio bolničar Stipe Petričević, pok Miška. God. 1950. u Lovreću jeradio dr. Vlade Marinović, stanujući u kući Matka Petričevića (Škegrića). U to vrijemeo ovdje je bila i babica Bračanka Marija Štambuk (4-5 godina).

Jedna od najvažnijih godina za zdravstvo u Lovreću je 1954. god., jer je te godine u kući Marijana Petričevića (Škegrića) otvorena zdrvstvena stanica i ljekarna.

Liječnici su bili: dr. Perić (iz Omiša), dr. Vlade Marinović (iz Slivna), dr. Nadović, dr. Nikola Petričević (Lovreć), dr. Ante Čizmić (1961.), dr. Ivo Čikeš (1962.), dr. Valde Petričević (Lovreć), dr. Ante Zovko (iz Zmijavaca), dr. Jakov Lipoglavšek (iz Imotskoga), dr. Slavko Repušić (iz Runovića), dr. Nedjeljko Jurišić-Sokić (iz Biorina), dr. Ante Kavelj (iz Lokvičića), dr. Joško i Mladen Lešina iz Runovića, dr. Gordan Frankić iz Lovreća, dr. Dijana Perković i u najnovije vrijeme dr. Jadran Peran.

Budući da prostorije Zdravstvene stanice u Škegrića kući nisu mogle zbog tijesnog i nepogodnog prostora zadovoljiti potrebe zdrvstva, pokrenuo je narod akciju da se sagradi nova Zdravstvena stanica i ona je doista, ,velikim zalaganjem svih mještana i onih iz inozemstva, ai zalaganjem ljudi iz okolnih mjesta, otvorena 20. studenoga 1970, a tom prigodom je u novoj Zdravstvenoj stanici otvorena i ljekarna. U skupljanju sredstava za ambulantu osobito se istakao pok. Frane Frankić, pok. Ivana (Brešić).

Zdravstvena stanica je dakle sagrađena višegodišnjim radom i novcem samoga naroda. Petar Olujić skupljao je u Njemačkoj dobrovoljne priloge od naših radnika. Kad se taj novac ovdje nije mogao korisno upotrijebiti kupljena su i prodana dva auta, a novac upotrijebljen za gradnju Zdravstvene stanice. Petar Olujić bio je predsjednik Mjesne zajednice koja je vodila gradnju Zdravstvene stanice.

Nova zgrada Zdravstvene stanice sagrađena je zapadno od groblja, duga je 50 m a široka 11 m. Ima prizemlje i kat. Krov izvorno bio betonski, a prije nekoliko godina je postavljen kosi s ciglom.

 

 

 

 

 

 

 

 

Na pročelju ima 22 velika prozora, jedna glavna vrata i dvoja bočna. Prizemno su dvije ambulante opće prakse (dva tima primarne zaštite), zubna ambulanta, patronažna služba, laboratorij, ljekarna, rendgen, dvije administrativne prostorije, 3 sanitarne prostorije i odvojeni vlastiti vozni park (garaže za dva automobila). Osim redovne službe postoji i stalna pripravnost (dežurstvo). Od 1975. u ovu Zdravstvenu stanicu dolaze specijalisti iz Splita i Imotskoga: okulisti, rendgenolozi, otorinolaringolozi, neuropsihijatri, pulmolozi i internisti.
Zdravstvena stanica Lovreć ima stalnu zubnu ambulantu od 1968, i u njoj su radili liječnici: Melkunisa Tonković, Marija Lukić, Mira Meter, Ante Mustapić i drugi. Prije nego što je otvorena zubna ambulanta, dolazio je u Lovreć zubar Branko Čutura.

Zdravstvena stanica redovito je imala 3-4 liječnika opće prakse, 1 zubara, 6-7 medicinskih sestara, jednog laboranta, jednog administratora, 2 vozača i jednu čistačicu. Ljekarna u Šestanovcu donedavno je imala svoje skladište lijekova u ljekarni Lovreć. Ovoj Zdravstvenoj stanici pripada ambulanta u Aržanu, gdje su radili dr. Ivan Ribičić, dr. Branko Filipović-Grčić, dr. Joško i Mladen Lešina. U Cisti Velikoj i Studencima postoje sektorske ambulante kamo je liječnik dolazio i do tri puta tjedno. Do 1985. Zdravstvena stanica Lovreć bila je samostalna, a od tada je u sastavu Doma zdravlja Imotski.

Ovoj Zdravstvenoj stanici pripadaju sela: Aržano, Biorine, Cista Provo, Cista Velika, Dobranje, Lovreć, Svib i Studenci. Često se njome služe i stanovnici Medova Doca i Lokvičića. Lijepo je obnovljena za upravitelja dr. Ante Kavelja 1987/88., sredstvima Doma zdravlja Općine Imotski.

Osim što je narod svojim sredstvima izgradio Zdravstvenu stanicu, on ju je i poslije (osobito radnici iz Njemačke) stalno pomagao i darivao. Darovano joj je 7 automobila, aprat za biokemijske pretrage (darovao Vlado Zaradić). Najnoviji dar 1991. bio je izvrsni sanitetski automobil., 2 najsuvremenija EKG uređaja i velika količina lijekova. Mile Petričević bio je oko 20 godina vozač bolničkih kola, Petar Šago bio je bolničar 1961-1981. Poznata je babica Maja Kegalj i mnogi drugi. Na katu zdravstvene stanice su četiri stan za potrebe zdravstva i školstva.
U najnovije vrijeme (2005) promjenom propisa u Zdravstvenoj stanici djeluju dvije privatne ordinacije opće prakse i jedna privatna zubarska ordinacija. Jednu vodi dr. Jakov Lipoglavšek (sestra Marija Repušić), a drugu dr. Jadran Peran (sestra Ivana Grančić). Zubarsku ordinaciju vodi dr. Ante Mustapić(sestra Ljuba Mustapić). Ustrojem hitne medicinske službe na razini županije jedan od liječnika je uvijek u pripravnosti. Vozilo hitne službe voze Marijan Milinović (Gigo) i Braco Mustapić.

Tekst preuzet iz Monografije LOVREĆ, fra Anđelko Šimić 1993.