S.S. Kranjčević

Pučku školu i gimnaziju polazio je u rodnom gradu, ali nakon sukoba s profesorima ne uspijeva maturirati. Tijekom 1883. godine učenik je senjske bogoslovije, koju ubrzo napušta. Naime, iste godine kada je primljen u senjsku bogosloviju Kranjčević odlazi u Rim želeći se, kao student teologije Collegiuma Germanico-Hungaricum, pripremiti za svećeničko zvanje. Nakon šest mjeseci napušta Rim, kao i ideju da postane svećenik, te uz potporu biskupa Strossmayera odlazi u Zagreb, gdje upisuje jednogodišnji učiteljski tečaj. Kako kao pravaš nakon završenog školovanja ne uspijeva naći namještenje u Hrvatskoj, odlazi u Bosnu gdje kao učitelj trgovačkih škola predaje u Livnu, Mostaru, Bijeljini i Sarajevu. Kasniji Kranjčevićevi pokušaji da nađe posao u Hrvatskoj također su neuspješni, te on do krajaživota, uz nekoliko kraćih putovanja u Veneciju, Padovu i Veronu, boravi u Sarajevu, gdje je isprva učitelj, a zatim, od 1904. godine, i ravnatelj trgovačkeškole. Godine 1898. vjenčao se s Elom Kašaj, ašest godina kasnije rodila mu se kćer Višnja. Bio je urednik sarajevskog polumjesečnika Nada (1895-1903),član Hrvatskog književnog-pedagoškog zbora, te suradnik Vienca, Hrvatske vile, Slobode itd. Tijekom 1906-1907. godine, bezuspješno tražeći lijeka, putuje u Beč i Kiseljak.

Stihove je počeo pisati u ranoj mladosti, ili kako sam Kranjčević u svojoj autobiografiji kaže, prije petnaeste godine. Svojom prvom tiskanom pjesmom Zavjet (Hrvatska vila, 1883), odnosno rodoljubljem koje je ona izražavala, oduševio je pravaše Harambašićeva kruga. Zbirkama Bugarkinje (1885) i Izabrane pjesme (1898) Kranjčević se predstavlja – unoseći tako novost u dotadašnje rodoljubno pjesništvo – kao pjesnik prorok, koji rodoljubni zanos uobličuje u odnosu na svoju osobnost. Kranjčevićevo stvaralaštvo određeno je prihvaćanjem biblijske tradicije i Darwinove teorije evolucije. U početku izrazito subjektivan lirik, Kranjčević u Izabranim pjesmama objavljuje i racionalnošću intonirane pjesme, te proširuje tematski repertoar pitanjima vezanim za općeljudsku egzistenciju. Druge dvije Kranjčevićeve zbirke Trzaji (1902) i Pjesme (1908) odaju rezigniranog pjesnika, nerijetko usmjerenog prema protestu i očaju. Kranjčevićeva lirika neopterećena je klasičnim formama, dužinomčesto na rubu epike, te pisana obično dužim metrima (jedanaesterci,četrnaesterci i dr.). Autor je dvadesetak kazališnih prikaza, jednog nedovršenog romana, te drame koju je prema Kranjčevićevom nacrtu nakon njegove smrti napisao M. Ogrizović.

Izbor iz Kranjčevićevih zbirki Bugarkinje (1885), Trzaji (1902) i Pjesme (1908), kompletnu zbirku Izabrane pjesme (1898), te izbor iz pjesama objavljenih izvan zbirki i poshume donosimo prema: S. S: Kranjčević: Sabrana djela, sv. I i II, ur. Dragutin Tadijanović, JAZU, Zagreb, 1958.